Svaki put kada me zapanji pona\u0161anje ljudi ja pomislim na na\u0161e sjajne (a moje omiljene) pisce poput Isidore Sekuli\u0107, Ive Andri\u0107a i Me\u0161e Selimovi\u0107a, koji su u svojim jedinstvenim djelima mnogo pisali o ljudskoj prirodi. Za\u0161to da se \u010dudim, govorim samoj sebi, kada je Selimovi\u0107ev savremeni \u010dovjek iz 17-og vijeka ostao nepromijenjen do dana dana\u0161njeg? Vrijeme prolazi \u2013 mi ostajemo isti.<\/p>\n\n\n\n
Zamislite kako bi bilo divno kada bi se svaki \u010dovjek ra\u0111ao sa uputstvom za \u017eivot! \u017divot bi bio neuporedivo ljep\u0161i jer bi znali kako trebamo postupati jedni sa drugima. Na\u017ealost, \u010dovjek je po prirodi nepredvidivi i hiroviti oportunista koji je \u010desto i nasilan. U \u017eelji da ostvari svoje ciljeve on nemilosrdno gazi druge ljude. To nije ni\u0161ta novo. \u0160ekspir, kao i mnogi prije njega, pisao je o \u010dovjeku koji iz strasti, ljubavi ili osvete la\u017ee i ubija. Trebamo, dakle, \u010ditati knjige kako bi bolje upoznali sebe. Na sre\u0107u, imamo izbor: Mo\u017eemo u\u010diti na sopstvenim ili tu\u0111im gre\u0161kama. Najlak\u0161e je u\u010diti iz knjiga. Jedna takva knjiga koja mo\u017ee da nam poslu\u017ei kao putokaz, kao priru\u010dnik za \u017eivot, je Tvr\u0111ava Me\u0161e Selimovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Tvr\u0111ava je politi\u010dki, psiholo\u0161ki i ljubavni roman prije svega. On se bavi mnogim pitanjima i temama kao \u0161to su ljubav i mr\u017enja. Tvr\u0111ava je pri\u010da o savremenom \u010dovjeku \u2013 \u010dovjeku 17 vijeka \u2013 koji je do danas ostao nepromjenjiv. To je ujedno i pri\u010da o pro\u0161losti, budu\u0107nosti i o samom \u010dovjeku.<\/p>\n\n\n\n
Kako izgleda glavni lik ovog romana?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n Ahmet \u0160abo je obi\u010dan \u010dovjek, pjesnik, posmatra\u010d i neko ko, ni u strahu od smrti, ne odstupa od svojih moralnih ubje\u0111enja. Radnja se odvija u vrijeme poslije Ho\u0107inske bitke koja se dogodila 1621 godine.<\/p>\n\n\n\n \u0160abo se pojavljuje kao lik istraumiran i zauvijek promijenjen ratnim iskustvom. On iz svoje perspektive nekada\u0161njeg ratnika, a sada\u0161njeg siroma\u0161nog, zaljubljenog i po\u0161tenog \u010dovjeka, posmatra svu besmisao koja ga okru\u017euje a koju i moderan \u010dovjek lako uo\u010dava ukoliko bolje pogleda oko sebe. On vidi korumpirane oportuniste i upla\u0161ene, obi\u010dne, ljude koji pod pritiskom vlasti, mr\u017enje ili ljubavi, ugnjetavaju druge i pristaju na la\u017e, prevaru i nepravdu. <\/p>\n\n\n\n \u0160ta simbolizuje tvr\u0111ava? \u00a0<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tvr\u0111ava, kao metafora, predstavlja simbol zajedni\u0161tva i cjeline ali i neprijateljske, mo\u0107ne sile kojoj po\u0161ten \u010dovjek, uprkos svim svojim naporima, \u010desto ne mo\u017ee da se suprostavi. Tvr\u0111ava je sve: \u010dovjek, porodica, ljubav, mr\u017enja, vjera, tajna, prijateljstvo, dru\u0161tvo, dr\u017eava i na kraju \u2013 vlast. Sve je tvr\u0111ava i kao jedna takva gra\u0111evina, sa odbrambenim i za\u0161titnim zadatkom, neprestano stoji na udaru i mo\u017ee da padne pod pritiskom. <\/p>\n\n\n\n \u0160abo, moralan \u010dovjek koji vjeruje u ljubav i prijateljstvo i \u010dvrsto slijedi svoja ubje\u0111enja, prikazan je kao neko ko je u konstantnom sukobu sa vla\u0161\u0107u, ljudima koji ga okru\u017euju, pa i samim sobom. On se neprekidno sukobljava jer ne uspijeva da se pomiri sa besmislenim pravilima koja mu name\u0107u dru\u0161tvo i vlast. \u0160abo, kao tvr\u0111ava, stoji na udaru i svjedo\u010di nasilju.<\/p>\n\n\n\n Njegova ljubav sa Tijanom tako\u0111e predstavlja tvr\u0111avu. Ta uzajamna ljubav je njegovo sigurno uto\u010diste. Svaki put kada se na\u0111e na udaru ja\u010dih sila, \u0160abo bje\u017ei u svoje (ljubavno) skloni\u0161te u potrazi za spasom. U toj velikoj i iskrenoj ljubavi on se osje\u0107a sigurnim i samo tu mo\u017ee biti ono \u0161to stvarno jeste.<\/p>\n\n\n\n Osman predstavlja neosvojivu tvr\u0111avu koja ne pada pod pritiskom vlasti. On do kraja romana ostaje \u010dovjek hladnog i ubojitog pogleda koji, kriju\u0107i svoje tajne i emocije, uspje\u0161no sprovodi svoje planove i dolazi do ciljeva.<\/p>\n\n\n\n \u0160ehaga So\u0107o je borac. Od samog po\u010detka \u0160ehaga ispoljava bijes i mr\u017enju prema vlasti i uop\u0161te pokazuje prezir prema svijetu u kojem \u017eivi. On se, zasljepljen svojom li\u010dnom tragedijom i nezadovoljstvom, poigrava ljudskom sudbinom, \u017eivotom i smr\u0107u. Prvobitno \u0160ehaga ostavlja utisak neosvojive tvr\u0111ave i sile kojoj niko ne mo\u017ee da se odupre. Ipak, na kraju romana, on umire ostavljaju\u0107i nas da se pitamo da li je njegova tvr\u0111ava mo\u017eda, ipak, oborena. <\/p>\n\n\n\n Serdar Avdaga predstavlja tvr\u0111avu za sebe. On je, kao Zaver iz Igoovog romana Jadnici, opsednut istjerivanjem pravde. Brane\u0107i svoja uvjerenja (do smrti), on ostaje neosvojiva tvr\u0111ava do kraja romana. <\/p>\n\n\n\n Kako izgleda borba sa re\u017eimom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao pojedinac koji se suprostavlja vi\u0161oj sili \u0160abo je od samog po\u010detka osu\u0111en na neprestanu borbu. Uprkos svojoj slabosti, kao i snazi svojih neprijatelja, on prkosi re\u017eimu pru\u017eaju\u0107i otpor nepravdi, ljudskoj pohlepi i op\u0161tem zlu. On saosje\u0107a sa drugim ljudima i staje na stranu pravde \u010dak i onda kada to ide njemu na \u0161tetu, jer on ne \u017eeli i ne umije drugacije. <\/p>\n\n\n\n On ka\u017ee: \u201cAko ga ne izdam, uni\u0161ti\u0107u sebe; ako ga uni\u0161tim, izda\u0107u sebe.\u201d <\/p>\n\n\n\n U svijetu gdje lukavstvo dominira a znanje se ne cijeni, Selimovi\u0107, tj: \u0160abo, nas pita: \u201cZar lukavstvo mo\u017ee zamijeniti znanje?\u201d<\/p>\n\n\n\n U dru\u0161tvu u kojem vladaju sila, strah, korupcija i osveta, biti druga\u010diji i isticati se svojim znanjem i po\u0161tenjem \u2013 zna\u010di biti osu\u0111en na propast.<\/p>\n\n\n\n U razgovoru sa Mula Ibrahimom, \u0160abo ga pita: \u201c\u0160ta bi prvo savjetovao \u010dovjeku kome \u017eelis dobro?\u201d<\/p>\n\n\n\n Mula Ibrahim mu odgovara \u201cDa se sa svojim mi\u0161ljenjem ne izdvaja me\u0111u ljudima s kojima \u017eivi. Zato \u0161to \u0107e se onemogu\u0107iti prije nego \u0161to i\u0161ta u\u010dini.\u201d<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 na po\u010detku romana Selimovi\u0107 nagovje\u0161tava da svako prko\u0161enje i suprostavljanje re\u017eimu vodi u propast, ali poruka ovog romana se mijenja na kraju pri\u010de. Od po\u010detka \u0160abo se bori protiv re\u017eima, ali na kraju pri\u010de on ipak uspijeva da uspostavi ravnote\u017eu i prihvati dru\u0161tvo u kojem \u017eivi. Prihvataju\u0107i posao u\u010ditelja i biraju\u0107i ljubav umjesto mr\u017enje, \u0160abo se miri sa \u017eivotom. Ovo je ujedno i poruka romana: prihvatiti ljubav umjesto mr\u017enje kao jedini na\u010din da prona\u0111emo unutra\u0161nji mir i u\u010dinimo \u017eivot podno\u0161ljivim. <\/p>\n\n\n\n \u0160abo je junak koji odudara od svojih sunarodnika. Mi\u0161ljenjem i djelom on je druga\u010diji, vje\u010dito na vjetrometini i tema zlim jezicima. Kao takav, on ne ispa\u0161ta samo za svoje gre\u0161ke, ve\u0107 i za pogre\u0161ke drugih ljudi (npr: kada poku\u0161ava spasiti Ramiza od smrti).<\/p>\n\n\n\n Brane\u0107i svoju tvr\u0111avu on brani i sve ono \u0161to ona predstavlja: ljubav, uvjerenje, princip, prijateljstvo, itd. U toj borbi tj: \u017eelji da se izoluje od ostatka dru\u0161tva i posveti samo svom \u017eivotu, on \u010desto biva uvu\u010den u probleme koji ga se ne ti\u010du. U poku\u0161aju da spase Ramiza od sigurne smrti, \u0160abo ulazi u igru sa mnogo ja\u010dim i opasnijim od sebe: ubicama i lopovima koji su za njega \u201cstra\u0161ila\u201d. <\/p>\n\n\n\n On ka\u017ee: \u201cNeka me bog spase susreta s ovim Skakavcima na usku putu u gustoj \u0161umi. Ne bi bilo potrebno da izvuku no\u017eeve, umro bih od straha, izboden njihovim stra\u0161nim o\u010dima.\u201d <\/p>\n\n\n\n Mo\u017eemo li \u010diniti dobro a da u isto vrijeme ne \u010dinimo zlo, jedno je od pitanja koje se ponavlja u romanu. <\/p>\n\n\n\n Selimovi\u0107 nas pita: \u201cZar bez nasilja nema ni dobra?\u201d \u201cKakav je ovo \u017eivot, kakav svijet, u kojem \u010dinim zlo, i kad mislim najbolje!\u201d pita se \u0160abo, \u201ca \u010dinim zlo i kad ni\u0161ta ne \u010dinim, ostavljaju\u0107i i zlo i dobro na miru. \u010cinim zlo i kad govorim, jer ne ka\u017eem ono \u0161to bi trebalo. \u010cinim zlo i kad \u0107utim, jer \u017eivim kao da me i nema. \u010cinim zlo zato \u0161to \u017eivim, jer ne znam kako da \u017eivim.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u0160abo do\u017eivljava Ramizovu kaznu i Avdijinu tragi\u010dnu smrt kao propast jednog dru\u0161tva. Za razliku od njega, Osman vidi Avdijinu smrt kao incident koji se morao desiti. \u201cDa nisi oti\u0161ao ti, oti\u0161ao bi drugi\u201d, Osman mu savjetuje, dodaju\u0107i \u201cSamo je jedan mrtav [i] desilo se\u201d.<\/p>\n\n\n\n Porodica je tvr\u0111ava koju moramo braniti a \u017eivot je neprestana borba.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jedna od glavnih tema ovog romana je borba za o\u010duvanje porodice. \u0160abo bi se najradije sklonio od zakona (od Sultana kojeg Mula Ibrahim naziva \u201csilom te\u017ee\u201d koja narod \u201cdr\u017ei na okupu\u201d) i \u017eivio bi sa Tijanom na slobodi \u2013 uzimaju\u0107i za svoju porodicu samo onoliko koliko on smatra potrebnim. <\/p>\n\n\n\n \u201cAli mi se odjednom u\u010dinila nadasve zanimljiva mogu\u0107nost da nestane sila teza, i da sve po\u010dne da lebdi i leti na sve strane, da se raskidaju stari spojevi, da nasilnik zaboravi \u017ertvu u svom nepovratnom letu, a osvetnik juri drugom stazom, iznad ili ispod onoga kome \u017eeli da se osveti. Nestalo bi krivih i pravih, ostalo bi samo lebdenje. Letjele bi d\u017eamije, sokaci, groblja, drveta, ku\u0107e. uselio bih se u jednu, samo sa svojom \u017eenom, \u010dvrsto bih je dr\u017eao u zagrljaju, da mi je vasionski vihor ne odnese, i bili bismo sre\u0107ni, znaju\u0107i da nema vi\u0161e zlo\u0107udne sile koja nas mo\u017ee vratiti u ru\u017eno \u017eivotno puzanje. Uhvatio bih i jedno drvo, jabuku ili tre\u0161nju, da mi cvjeta, neprestano kru\u017ee\u0107i i da daje plod na\u0161em djetetu koje \u0107e se roditi u tom kru\u017eenju. Ni rat vi\u0161e ne bi bio mogu\u0107, jedino ako bi uspio nekoga da udari\u0161, nogom ili \u0161akom, u prolazu, a mo\u017eda bi vi\u0161e po\u017eelio da ga upita\u0161 za zdravlje. I podu\u010davanje djece bilo bi ne\u0161to druk\u010dije nego ovdje, i svakako manje dosadno. Taman bi jednog lete\u0107em \u0111aku na brzinu saop\u0161tio neko pravilo, i susreo bi ga ponovo kroz godinu ili dvije, da ga upita\u0161 je li zapamtio, a mo\u017eda i nikad vi\u0161e, na njegovu sre\u0107u. Samo bih svoje dijete nau\u010dio svemu lijepom \u0161to znam, niza\u0161to, iz \u010distog zadovoljstva, da mu bude ugodno.\u201d<\/p>\n\n\n\n Ovdje Selimovi\u0107 poredi \u017eivot sa ru\u017enim \u017eivotnim puzanjem. \u017divot u strahu je puzanje, dakle \u2013 neprekidno poni\u017eavanje. Rat je besmislen. Umjesto rata, Selimovi\u0107 predla\u017ee prijateljstvo. Prijateljstvo je jedna od glavnih tema ovog romana. <\/p>\n\n\n\n \u0160abo ponosno i tvrdoglavo brani svoje principe, ali iz ljubavi prema Tijani, odgovornosti prema nero\u0111enom djetetu i \u017eelje da sa\u010duva svoju porodicu on pristaje na kompromis. Zbog pritiska dru\u0161tva on pristaje da se sastane sa uticajnim ljudima koje ne po\u0161tuje i posmatra prezrivo jer zna da su tu\u0111im radom i zaslugom stekli ime i imovinu.<\/p>\n\n\n\n \u201cA kakve \u0107u rije\u010di na\u0107i za njih\u201d, pita se on, jer oni ne govore njegovim jezikom i dodaje:<\/p>\n\n\n\n \u201cZaista nisam vi\u0161e imao volje da idem na to prokleto sijelo. Bio sam jo\u0161 povratnik s Ho\u0107ina, i pored \u017eene, i pored djeteta koje smo o\u010dekivali, i pored potrebe da se nadamo ne\u010demu sto nije uboga sirotinja, radi njih. Jo\u0161 su mutne ho\u0107inske magle u meni, i ponekad te\u0161ka tuga zbog ljudi. I sad treba da postanem lukav, odjednom, i da se priklonim ko zna pred kim, za neko mjesto koje \u0107e mi omogu\u0107iti bolji \u017eivot. A \u0161ta bih sa stidom poslije? Ostao bi mi smrad u du\u0161i. Sirotinja sam, ali prosjak nisam.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u0160ta ostaje iza nas?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao \u0160ekspir, koji se u svojim psiho-dramama bavi analizom ljudskog karaktera, tako se i Selimovi\u0107, kroz lik Ahmeta \u0160abe, bavi temama kao sto su:<\/p>\n\n\n\n a) Uticaj okoline na nas.\u00a0 Upravo u svojim dramama \u0160ekspir govori o na\u0161im strahovima, fantazijama, snovima i podsje\u0107a nas da nas na kraju svega ipak \u010deka neizbje\u017ena smrt. On pi\u0161e: <\/p>\n\n\n\n (\u201cThe worst is death, and death will have his day\u201d, Richard II).<\/p>\n\n\n\n \u201cSmrt je najgora a ona je neizbje\u017ena\u201d (slobodni prevod)\u00a0<\/p>\n\n\n\n Kao u \u0160ekspirovim dramama i u romanu Tvr\u0111ava smrt je neumoljiva. U zanimljivom dijalogu izme\u0111u Mula Ibrahima i \u0160ehage, Selimovi\u0107 ukazuje na neizbje\u017enu smrt koja nas sve \u010deka. Upore\u0111uju\u0107i nas sa mravima Selimovi\u0107 nas podsje\u0107a da smo mali i neva\u017eni i pita se \u201cho\u0107e li svega nestati ako svi ljudi pomru?\u201d Odgovor na ovo pitanje daje nam \u0160ehaga koji ka\u017ee: \u201cNe\u0107e. Sve \u0107e ostati, i ono \u0161to znamo i \u0161to ne znamo, samo nas ne\u0107e biti.\u201d<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Da li je vlast nepobjediva sila? <\/strong><\/p>\n\n\n\n U svom romanu Tvr\u0111ava, Selimovi\u0107 nekoliko puta upore\u0111uje kamen\/stijenu sa zakonom\/silom i pita se da li je mogu\u0107e u\u010diniti dobro a da \u010dovjek, u isto vrijeme, ne u\u010dini zlo. \u0160abo spa\u0161ava Ramiza, ali u isto vrijeme nanosi zlo \u017eeni kod koje je Ramiz stanovao. Kao i ranije, \u0160abo krivicu preuzima na sebe ali i ukazuje na nepravdu koja se nanosi nevinom.<\/p>\n\n\n\n On ka\u017ee: \u201cVijest o nepoznatoj \u017eeni me porazila. I za njenu nesre\u0107u sam ja kriv! Kao da se na brdu odronio kamen pod mojom nogom, i udario nekog u podno\u017eju. Nisam svjesno ni posredno kriv, nisam ni znao ni vidio udarenog, ali sam pokrenuo kamen. A vrijedi li dobro ako ne mo\u017ee pro\u0107i bez zla?\u201d<\/p>\n\n\n\n Imamov brat tako\u0111e upore\u0111uje stijenu sa zakonom i silom. Kada ga \u0160abo pita da li je ljut \u0161to su mu ubili nedu\u017enog brata koji je govorio istinu, \u010dovjek odgovara: \u201cBo\u017ee sa\u010duvaj! Za\u0161to bi mrzio vlast? Odvalila se stijena i ubila \u010dovjeka. Mrzi\u0161 li stijenu?\u201d<\/p>\n\n\n\n Ovdje kao da se \u010duje glas pisca \u010dijeg su brata tako\u0111e optu\u017eili i pogubili zbog besmisla. Da li to Selimovi\u0107 ukazuje na vlast (hladnu stijenu-kamen- silu) protiv koje se \u010dovjek ne mo\u017ee boriti ni srcem ni razumom ili nam poru\u010duje da je vlast sila koja se pod pritiskom ljudske noge (ili upornosti) ipak mo\u017ee odroniti?<\/p>\n\n\n\n \u0160ta nam pisac poru\u010duje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tvr\u0111ava predstavlja konstantnu bitku izme\u0111u ljubavi i mr\u017enje, dobrote i zla, \u010dovjeka i dr\u017eave. Osveta, mr\u017enja i ljubav su sile koje \u017eive vje\u010dno, poru\u010duje Selimovi\u0107, ali one ujedno daju i smisao \u017eivotu. Sre\u0107a je u tome \u0161to svaki od nas mo\u017ee birati silu koja \u0107e ga voditi kroz \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n \u0160abo se ipak odlu\u010duje za LJUBAV. <\/p>\n\n\n\n \u201cManje je istinito, i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I ljep\u0161e: tako sve ima vi\u0161e smisla. I smrt. I \u017eivot\u201d, govori nam \u0160abo a Selimovi\u0107 poru\u010duje da i mi biramo ljubav umjesto osvete i mr\u017enje.<\/p>\n\n\n\n Tvr\u0111ava je politi\u010dki, psiholo\u0161ki i ljubavni roman prije svega. On se bavi mnogim pitanjima i temama kao \u0161to su ljubav i mr\u017enja. Tvr\u0111ava je pri\u010da o savremenom \u010dovjeku \u2013 \u010dovjeku 17 vijeka \u2013 koji je do danas ostao nepromjenjiv. To je ujedno i pri\u010da o pro\u0161losti, budu\u0107nosti i NAMA. Svaki put kada me zapanji pona\u0161anje ljudi ja pomislim na na\u0161e sjajne (a moje omiljene) pisce poput Isidore Sekuli\u0107, Ive Andri\u0107a i Me\u0161e Selimovi\u0107a, koji su u svojim jedinstvenim djelima mnogo pisali o ljudskoj prirodi. Za\u0161to da se \u010dudim, govorim samoj sebi, kada je Selimovi\u0107ev savremeni \u010dovjek iz 17-og vijeka ostao nepromijenjen do dana dana\u0161njeg? […]<\/p>","protected":false},"author":3,"featured_media":3814,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"Svaki put kada me zapanji pona\u0161anje ljudi ja pomislim na na\u0161e sjajne (a moje omiljene) pisce poput Isidore Sekuli\u0107, Ive Andri\u0107a i Me\u0161e Selimovi\u0107a, koji su u svojim jedinstvenim djelima mnogo pisali o ljudskoj prirodi. Za\u0161to da se \u010dudim, govorim samoj sebi, kada je Selimovi\u0107ev savremeni \u010dovjek iz 17-og vijeka ostao nepromijenjen do dana dana\u0161njeg? Vrijeme prolazi \u2013 mi ostajemo isti.","_seopress_robots_index":"","ocean_post_layout":"","ocean_both_sidebars_style":"","ocean_both_sidebars_content_width":0,"ocean_both_sidebars_sidebars_width":0,"ocean_sidebar":"","ocean_second_sidebar":"","ocean_disable_margins":"enable","ocean_add_body_class":"","ocean_shortcode_before_top_bar":"","ocean_shortcode_after_top_bar":"","ocean_shortcode_before_header":"","ocean_shortcode_after_header":"","ocean_has_shortcode":"","ocean_shortcode_after_title":"","ocean_shortcode_before_footer_widgets":"","ocean_shortcode_after_footer_widgets":"","ocean_shortcode_before_footer_bottom":"","ocean_shortcode_after_footer_bottom":"","ocean_display_top_bar":"default","ocean_display_header":"default","ocean_header_style":"","ocean_center_header_left_menu":"","ocean_custom_header_template":"","ocean_custom_logo":0,"ocean_custom_retina_logo":0,"ocean_custom_logo_max_width":0,"ocean_custom_logo_tablet_max_width":0,"ocean_custom_logo_mobile_max_width":0,"ocean_custom_logo_max_height":0,"ocean_custom_logo_tablet_max_height":0,"ocean_custom_logo_mobile_max_height":0,"ocean_header_custom_menu":"","ocean_menu_typo_font_family":"","ocean_menu_typo_font_subset":"","ocean_menu_typo_font_size":0,"ocean_menu_typo_font_size_tablet":0,"ocean_menu_typo_font_size_mobile":0,"ocean_menu_typo_font_size_unit":"px","ocean_menu_typo_font_weight":"","ocean_menu_typo_font_weight_tablet":"","ocean_menu_typo_font_weight_mobile":"","ocean_menu_typo_transform":"","ocean_menu_typo_transform_tablet":"","ocean_menu_typo_transform_mobile":"","ocean_menu_typo_line_height":0,"ocean_menu_typo_line_height_tablet":0,"ocean_menu_typo_line_height_mobile":0,"ocean_menu_typo_line_height_unit":"","ocean_menu_typo_spacing":0,"ocean_menu_typo_spacing_tablet":0,"ocean_menu_typo_spacing_mobile":0,"ocean_menu_typo_spacing_unit":"","ocean_menu_link_color":"","ocean_menu_link_color_hover":"","ocean_menu_link_color_active":"","ocean_menu_link_background":"","ocean_menu_link_hover_background":"","ocean_menu_link_active_background":"","ocean_menu_social_links_bg":"","ocean_menu_social_hover_links_bg":"","ocean_menu_social_links_color":"","ocean_menu_social_hover_links_color":"","ocean_disable_title":"default","ocean_disable_heading":"default","ocean_post_title":"","ocean_post_subheading":"","ocean_post_title_style":"","ocean_post_title_background_color":"","ocean_post_title_background":0,"ocean_post_title_bg_image_position":"","ocean_post_title_bg_image_attachment":"","ocean_post_title_bg_image_repeat":"","ocean_post_title_bg_image_size":"","ocean_post_title_height":0,"ocean_post_title_bg_overlay":0.5,"ocean_post_title_bg_overlay_color":"","ocean_disable_breadcrumbs":"default","ocean_breadcrumbs_color":"","ocean_breadcrumbs_separator_color":"","ocean_breadcrumbs_links_color":"","ocean_breadcrumbs_links_hover_color":"","ocean_display_footer_widgets":"default","ocean_display_footer_bottom":"default","ocean_custom_footer_template":"","ocean_post_oembed":"","ocean_post_self_hosted_media":"","ocean_post_video_embed":"","ocean_link_format":"","ocean_link_format_target":"self","ocean_quote_format":"","ocean_quote_format_link":"post","ocean_gallery_link_images":"on","ocean_gallery_id":[],"footnotes":""},"categories":[42,44,52],"tags":[],"class_list":["post-3815","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-bs-hr-sr","category-lektira","category-obrazovanje-srpski","entry","has-media"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3815","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/3"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3815"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3815\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3824,"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3815\/revisions\/3824"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3814"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3815"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3815"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.vedranavodopivec.com\/sr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3815"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Nije lako odgovoriti na ovo pitanje, ali mi znamo da bez nasilja ne bi bilo ni Ramizovog spasenja. <\/p>\n\n\n\n
b) Na\u0161a sposobnost da igramo razli\u010dite uloge u zavisnosti od okru\u017eenja u kojem se nalazimo;
c) Na\u0161a sposobnost da analiziramo situacije u kojima se nalazimo;
d) Uticaj \u017eelja, strahova, snova i svega onoga o \u010demu razmi\u0161ljamo na na\u0161 \u017eivot i pona\u0161anje.<\/p>\n\n\n\n
Vedrana Vodopivec
2024<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"